Nicejsko-carigradsko vjerovanje – nepromjenjivi temelj naše vjere
Od samih početaka, Crkva ne živi od ljudskih ideja, već od vjere u Isusa Krista, Sina Božjega. Ta vjera nije samo skup naučenih riječi, nego živa ispovijest zajednice vjernika, koja se kroz stoljeća čuva i prenosi. Među najvažnijim ispovijestima vjere posebno mjesto zauzima Nicejsko-carigradsko vjerovanje, koje i danas molimo na svakoj svečanoj svetoj misi.
U 4. stoljeću Crkva se suočila s velikom opasnošću arijanske zablude. Svećenik Arije iz Aleksandrije učio je da Isus Krist nije pravi Bog, nego stvorenje, što je dovodilo u pitanje samo srce kršćanske vjere. Da bi zaštitili istinu, biskupi iz cijelog kršćanskog svijeta okupili su se na Prvom općem saboru u Niceji 325. godine, pod vodstvom Duha Svetoga. Tada su jasno ispovjedili: «Vjerujemo u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega jedinorođenoga... pravoga Boga od pravoga Boga, rođena, nestvorena, istobitna s Ocem...»
No, ni time nisu svi prijepori završili. U Carigradu 381. godine, na Drugom općem saboru, dodatno je razjašnjeno i naučavanje o Duhu Svetome: «I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca, koji izlazi od Oca, koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi...» Tako je potvrđeno božanstvo Duha Svetoga i puno otajstvo Presvetog Trojstva.
Nicejsko-carigradsko vjerovanje postalo je trajni temelj katoličke vjere. Uz Katoličku, priznaju ga i Pravoslavne Crkve, te mnoge protestantske zajednice. Ono u sebi sažima središnje istine naše vjere: Trojstvo, utjelovljenje, muku, smrt, uskrsnuće Kristovo te vječni život.
Svaki put kada ga izgovaramo na misi, svjedočimo vjernost istoj vjeri koju su sveti mučenici, biskupi, sveci i naši preci ispovijedali kroz stoljeća. U vremenu zbunjenosti i relativiziranja istine, Nicejsko-carigradsko vjerovanje i danas ostaje čvrst putokaz vjernosti Bogu i punini Objave u Isusu Kristu.
(fra Vine Ledušić)
