Bog te želi susresti
Vrijeme došašća je vrijeme iščekivanja. Netko dolazi, Netko te želi posjetiti… To je vrijeme pripreme. Inače, kad ti se netko najavi u goste, marljivo se pripremaš: čistiš svoju kuću, osvježavaš prostorije čineći ih prozračnim, obogaćuješ svoj stol da gost bude dobro dočekan. No, tko ti ubrzo dolazi? Tko se najavio da će ti doći u pohode? Tko je gost koji te je potaknuo da marljivo spremaš svoj dom i da ga revno očistiš? To je očito nekakav poseban gost…
U divnoj pjesmi Nebesa odozgor rosite postoji stih: «Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji koga imaš poslati.» Tko će biti poslan, tko je ta osoba koju kršćani željno iščekuju? Margot Kässmann ovako piše: «Bog nas želi posjetiti. Svake se godine pripremamo za ovaj posjet. Advent je posebno vrijeme pripreme i iščekivanja.» Bog dolazi k ljudima. Jesi li spreman primiti Boga? On stoji pred vratima tvoga srca, želi ući u tvoj život; ne želi te zaobići. Bog je došao na Zemlju da susretne tebe, baš tebe! Često misliš da je Bog došao zbog drugih ljudi i da ti nisi vrijedan njegova posjeta, ali on dolazi baš zbog tebe. Želi ući u tvoj dom. Bog je došao na Zemlju da uđe u tvoj život, to je njegovo poslanje; došao je da te susretne. Bog te želi susresti u čistoći srca. Božić je prekrasan susret između tebe i Boga, zato Božić nije nešto što trebaš učiniti, već nešto što trebaš primiti! Božić nije ljudska, već Božja inicijativa, Bog inzistira da te susretne, želi te vidjeti, On je već ugovorio taj čudesni susret. Božić nije plod čovjekove želje i volje, već plod Božje ljubavi.
Ljepota Božića vidljiva je u susretu. Božić će postati radostan blagdan tek kad budeš mogao kazati: «Danas sam susreo Boga!» Zato nemoj zaboraviti da isti korijen sadrže riječi «sreća» i «susret» – jer istinska sreća dolazi samo ondje gdje se zbio i istinski susret. Sreća se rađa iz susreta. Bog te želi susresti. On želi ući u tvoje tame i tjeskobe, u sve tvoje hladnoće i otuđenja. Bog ima snage otvoriti vrata tvoga okovanog srca. Vjeruj mu! Zasigurno si čuo poznatu priču o neobičnim vratima. Naime, postoji čuvena slika koja predstavlja Isusa u jednom tamnom vrtu. Isus lijevom rukom pridiže svjetiljku koja osvjetljava scenu, a desnom kuca na čvrsta i masivna vrata. Kad je slika prvi put predstavljena na izložbi, jedan se posjetitelj obratio slikaru primjedbom: «Na vašoj slici postoji jedna greška. Vrata su bez brave i ručki.» «Nije to greška!» odgovori slikar pa nastavi: «To su vrata ljudskog srca. Otvaraju se samo iznutra.» Koliko god bila lijepa, ova priča ipak sadrži i jednu manu. Naglasak je u svijetu i životu većinom stavljen na čovjeka, kao i u ovoj priči. Ti si, čovječe, taj koji mora otvoriti vrata! Ti, odnosno ljudi, su oduvijek centar svih svjetskih zbivanja. No, postoji i druga priča o vratima i bravi, meni puno draža. Istinita priča govori o njemačkom protestantskom pastoru Dietrichu Bonhoefferu i o njegovom zarobljeništvu u zloglasnom koncentracijskom logoru Flossenburgu. Bonhoeffer, gorljivi protivnik nacizma, bio je zarobljen u logoru i u mračnoj samici čekao smrt. Vrata na njegovoj samici nisu imala bravu iznutra, već samo izvana. Upravo suprotno od prve priče. U jednoj hladnoj noći, Bonhoeffer je, razmišljajući o slobodi, zapisao u svoj Dnevnik dubokoumnu rečenicu: «Oslobođenje može doći samo izvana.» Vrata se jedino izvana mogu otvoriti. Čovjek samo čeka, a netko Drugi ga treba osloboditi. Pojedinac ništa ne može samostalno učiniti, osim iščekivati. Sve ovisi o onom Drugome. To je realna slika Božića: jedino Bog može otvoriti vrata izvana. On može otvoriti vrata svih tvojih zatvora i robovanja. Mi, ljudi, bismo uvijek ostali zatvoreni da dobri Bog nije odlučio poći nam u susret i otvoriti vrata. Došavši na Zemlju, Bog je u božićnoj noći otvorio vrata Neba. Utjelovljenje je Božji «ključ» za vrata svih ljudskih srdaca. On želi doprijeti do tebe, do mene, do svih nas. On je Emanuel – s nama Bog.
Bog želi povezati sve tvoje lomove i neslaganja, želi zaustaviti sve ratove, želi prekinuti tvoje svađe, ugasiti vatre nemira i mržnje te donijeti svoje Svjetlo. On želi ugasiti vatru metaka među zaraćenim narodima i donijeti mir. Bog želi uspostaviti zajedništvo. Božić je blagdan zajedništva. Adventski vijenac ukazuje na to Božje obećanje jer upućuje na povezanost. Adventski vijenac je satkan u obliku kruga, a krug je slika zajedništva. Kako lijepo opisuje benediktinski monah Anselm Grün: «U davna vremena pobjednik je bio okrunjen vijencem. Adventski vijenac izraz je nade da će nam život biti uspješan, da smo, unatoč svim neuspjesima protekle godine, još uvijek okrunjeni Božjim blagoslovom.» Bog će te okruniti dajući ti vijenac pobjednika. Suvremeni čovjek je, nažalost, previše usmjeren na vlastite neuspjehe, a Božić upravo mijenja tvoj pogled i poručuje ti: «Uspjet ćeš ako se okreneš Bogu.» Tko na obzoru svog života vidi Boga, taj je već uspio. Iako te katkad sve odvlači od toga da ne vidiš Boga, Božić je čudesna prilika da napokon ugledaš Boga u obliku malenog Djeteta. Zašto je Bog došao u obliku Djeteta? Zašto je Bog poželio biti malen? Možda se razlog krije u tome da mi, ljudi, iznova naučimo ljubiti malenost. Poznati poljski liječnik i pedijatar Janusz Korczak, koji je život izgubio u zloglasnoj Treblinki, rekao je: «Od najranijeg djetinjstva odrastamo s osjećajem da je veće važnije od manjeg.» Naš Bog postao je malen da u srce svakog čovjeka usadi vrijednost kako je maleno puno važnije od nečeg velikog. Čovjeku nerijetko imponira samo ono što je veliko i snažno, a Božić te želi naučiti da ljubiš i ono što je maleno i neznatno. Bog je postao Dijete, a da bi vidio maleno dijete, moraš se nagnuti prema njemu.
Božić je blagdan u kojem se, mi, kršćani, spuštamo prema malenima, a tomu nas uči Emanuel – s nama Bog.
(fra Goran Azinović)
