Nedavno sam, na ulazu u jedno tržno središte, susreo supružnike – moje dugogodišnje znance – koje već dugo nisam vidio u crkvi. Susret je, iako neočekivan, bio iznimno srdačan. Pozdravili smo se prijateljski pri čemu su njih dvoje morali napraviti dodatni napor – osloboditi svoje ruke od vreća i vrećica koje su ih opterećivale.
I nakon uobičajenih pozdravnih riječi i izražene iskrene radosti zbog susreta (jer smo se dugo i dobro poznavali) gospođa je, želeći vjerojatno predusresti moje pitanje o razlozima njihova dužega izostanka s nedjeljnih okupljanja oko euharistijskoga stola, započela svoju 'tiradu'. Spontano je, uz pokoji sočniji komentar, nabrajala razloge zbog kojih, eto, rjeđe nego prije, sudjeluju na nedjeljnim i blagdanskim svetim misama. U tom njezinu 'obrambenom' nizu našli su se brojni rođendani, imendani, obljetnice, obiteljska, poslovna i ina okupljanja. Te njezine izgovore sam, iako je bila riječ o 'prožvakanoj' matrici, iz čiste pristojnosti i prijateljskoga obzira, pozorno saslušao do kraja. Završavajući taj svoj izgovorni proslov, dohvatila je na tlo privremeno odložene vrećice što je bio znak da je vrijeme našega susreta isteklo i da moji znanci kane krenuti dalje. Muž je, dok je ona govorila, uglavnom potvrdno kimao glavom. Oprostili smo se uz njihova opetovana obećanja da ćemo se ubuduće češće viđati i moju glasno izrečenu nadu da će tako i biti, iako sam bio uvjeren da nisu preveliki izgledi za jedan takav korjenit zaokret mojih znanaca. Moja dvojba se temeljila na spoznaji da su moji sugovornici zapravo isključivo govorili o posljedicama, uopće ne dotičući...
Nastavak teksta
Dok sjedam napisati ovaj prilog za MOVIS, hvata me nutarnja tuga i žal. Naime, svakodnevno smo svjedoci dijeljenja sakramenata kršćanske inicijacije, prve pričesti i potvrde, u našim župama, ali i u našim misijama diljem svijeta. Hvata me žal zbog toga što imamo u inozemstvu u pojedinim misijama daleko više prvopričesnika ili krizmanika, ponegdje mnogo više nego i u najvećim župama u Hrvatskoj i ovdje u Bosni-Hercegovini. U pravilu više krizmanika u inozemstvu nego u Domovini!
Primjerice u velikom Sisku ove godine šezdesetak krizmanika! A u sarajevskoj katedrali s nadbiskupom krizmanici i prvopričesnici staju na prste obiju ruku. Čim se dijele prve pričesti i potvrde-krizme u inozemstvu, iz toga slijedi kako su cijele obitelji iselile iz svoje lijepe Domovine, pa se nameće stotine upitnika: Zašto su iselili? Tko ih je otjerao? Tko ih je prisilio tražiti kruha pored tolikih ljepota koje nam je sam Bog podario u ovoj Domovini koja ima...
Čitati MOVIS znači ozbiljno raditi na svojoj osobnoj, vjerskoj, obrazovnoj i uljudbenoj nadgradnji. Promicati, pak, MOVIS među znancima i prijateljima, znači pomagati im da i sami prošire i obogate svoja osobna, vjernička i spoznajna, obzorja.
MOVIS je službeno Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Trenutna naklada mu je oko 14000 primjeraka. Usput rečeno nijedna hrvatska tiskovina u dijaspori ne tiska se u tolikoj nakladi. Uredno ga šaljemo na sve, nama znane, hrvatske naslove u Švicarskoj, te na brojne značajnije naslove diljem Europe i svijeta. Uredničko vijeće se trudi da službeno Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj što bolje ispuni svoje temeljne odgojno-obrazovne ciljeve. S tim ciljem smo u naš suradnički krug uključili dojmljiv broj uglednih stručnjaka iz hrvatskog javnog i crkvenog života.
Pedesetih godina prošloga stoljeća fra Lucijan Kordić je stigao iz Rima u Švicarsku na liječenje. Od samog je svog dolaska u Švicarsku skrbio oko hrvatskih izbjeglica.
A kad je pristigao novi veći val Hrvata izbjeglica, bio je i službeno zadužen za brigu o njima. Od 13. rujna 1961. imao je pismena odobrenja iz Rima koja su na znanje primili i švicarski biskupi. Kako se broj Hrvata povećavao pojavljuje se potreba organizacije duhovne skrbi.
Od samih početaka svoga pastoralnoga rada misionari (fratri, člnovi Hercegovačke franjevačke provincije) su imali program: "stići k svima, staviti se u službu svima, ne odreći se ni jedne duše, ni jednoga Hrvata ili Hrvatice koji su im povjereni i nastojati da nitko među njima ne ostane bez svoga znaka raspoznavanja: kao kršćanin, kao katolik Hrvat". Danas u Švicarskoj djeluje 12 Hrvatski katoličkih misija.