ISPRAVNO POSLOŽENA LJESTVICA
STVARNIH VRIJEDNOSTI – PREDUVJET JE
ŽIVOTNOGA RAVNOVJESJA I SREĆE
Uznikov mudri poučak
Uz pandemiju, koja već više od godinu i pol čitav svijet drži u svom neugodnom zagrljaju, jedna od najčešćih tema naših suvremenika – svih dobnih uzrasta, uljudbeno-obrazovnih razina i svjetonazorskih odrednica – svakako je naglašena (u nekih gotovo isključiva!) briga o njihovu fizičkom izgledu i zdravlju. Ti tematski razgovori su posebno 'popularni' u ovo vrijeme godine kada se, postupno i s velikom nadom, pripremamo na ljetne predahe – višetjedno razdoblje kada će naši mogući propusti i krivo odabrane prehrambene i druge navike biti i drugima puno vidljivije nego inače. Meni nerijetko, dok stjecajem okolnosti moram nazočiti i takvim razgovorima, padne na um iznimno poučna primjedba jednoga starijega gospodina – dugogodišnjeg komunističkog uznika, izrečenu na nekom slavljeničkom skupu. On je, naime, nakon što je dugo i strpljivo slušao brojne (uglavnom mlađe!) sudionike spomenutog skupa kako, s više ili manje uspjeha, uporno pokušavaju opravdati očit višak kilograma, nakupljenih tijekom nešto duže i oštrije zime, nakon što su mladi sugovornici napravili mali predah, samo tiho dodao kako on u 'tamnici' - gdje su rad i red u prvom planu, hrana lišena pretjeranih masnoća i sladila, a dokolica i odmor svedeni na najnužniju mjeru - nije susretao ljude s takvim problemima. Tom svojom usputnom primjedbom, temeljenom na vlastitom i višegodišnjem iskustvu, zapravo je svojim mladim sugovornicima, na veoma pristojan i pomalo šaljiv način, ponudio iznimno učinkovit naputak kako na zdrav i prirodan način zadržati nadzor nad svojom tjelesnom težinom – jednom od temeljnih pretpostavki čovjekova fizičkog i psihičkog zdravlja.
Osobna iskustva kao putokaz i nadahnuće
Razdoblja neobjašnjiva umora, trajnijih neraspoloženja i nesanice, unatoč veoma pristojnim stambenim i tehničkim uvjetima i pomno isplaniranim satima i danima sna i odmora, iskustva su koja nam nisu posve nepoznata. Od takvih iskustava nisu, nažalost, pošteđeni ni naši godišnji odmori – ti toliko potrebni višetjedni odmaci od uhodane svakodnevice i problema s njom neodvojivo povezanih. Tu činjenicu najzornije potvrđuju komentari brojnih pojedinaca koji, po povratku s odmora, znaju bespomoćno uzdahnuti kako su se s odmora vratili posve slomljeni - iscrpljeniji i umorniji nego su otišli. I sve to, unatoč veoma solidnim materijalnim mogućnostima i uživanju u naoko sadržajnim ljetnim događanjima. Takve izjave, izrečene najčešće u užem i povjerljivijem krugu, nerijetko su zapravo neformalan poziv u pomoć, koji treba shvatiti ozbiljno i djelatno se uključiti, u mjeri u kojoj nam to naši sugovornici dopuste, u rješavanje očito postojećega problema. Pri tom ne zanemarujući, ako nije riječ o očitim, fizički uklonjivim razlozima, stoljetno osobno i općeprihvaćeno iskustvo prema kojemu vanjski i fizički nemiri svoje korijene nerijetko imaju u unutarnjim, duhovnim nemirima i poremećajima.
Redoslijed je bitan
Hvalevrijedna je praksa brojnih naših čitatelja da tijekom ljeta u svoj program, uz sve druge, za tjelesnu okrjepu prikladne sadržaje i ustanove, ugrade i pokoji pohod nekom od 'duhovnih lječilišta', kakvima naše domovine (Hrvatska i BiH), zaista obiluju. Pritom bih, sukladno brojnim i neprijepornim iskustvima, prema kojima je unutarnji, duhovni mir, nužna pretpostavka tjelesnoga sklada i mira, prijateljski savjetovao našim cijenjenim čitateljicama i čitateljima da svoj ovogodišnji ljetni predah ispravno poslože i prednost podare 'duhovnim lječilištima', među kojima su neka postala svjetskim stjecištima i susretištima milijuna radosnih suvremenih tražitelja istinske nade i trajnoga mira.
Vama i vašim obiteljima, cijenjene čitateljice i čitatelji, u ime Uredništva, želim lijep i ugodan odmor uz iskren i prijateljski pozdrav!
Vaš fra Mićo Pinjuh, glavni urednik
