VIŠE ISPRAVNE SLIKE O BOGU
I VIŠE BRIGE ZA SVE STVORENO
Dana 13. ožujka 2013. na konklavama u Vatikanu za 266. papu izabran je nadbiskup Buenos Airesa, kardinal Jorge Mario Bergoglio, koji će uzeti ime Franjo. Izlazak uskrsnog broja Movisa tako se preklapa s 10-om obljetnicom njegovoga služenja Crkvi kao rimski biskup. Jedna od temeljnih odrednica Franjina pontifikata vizija je Crkve kao poljske bolnice koja izlazi na periferije, što je znak njegove osjetljivosti za društvenu pravednost koja se ogleda u brizi za sve stvoreno - na osobit način za one najranjivije među nama. Pritom Papa u svojim poticajima ozbiljno kritizira svaki elitizam, svjestan da upravo takav pogled na život koji brine samo za sebe, predstavlja jednu od temeljnih ugroza najdubljih ljudskih čežnja. Stoga nam se valja upitati što se krije iza tolikih Papinih poticaja usmjerenih na brigu za sve stvoreno? Kod njegovog pontifikata uočljiva je i jedna dominantna slika o Bogu o kojoj neumorno propovijeda i svjedoči, te je, njoj u čast, čitavu jednu crkvenu godinu (2016.) takvom proglasio – a to je milosrđe. U vremenu teških stradanja, katastrofa i tjeskobe i na našim se usnama javlja onaj vapaj kralja Davida kojim počinje Psalam 51: «Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome!» A u krunici Božjega milosrđa vapimo: «Budi milosrdan nama i cijelome svijetu!» Crkva je oduvijek pitanje društvene pravednosti i pomirenja (među narodima) usko vezivala uz obraćenje srca pojedinca. Jer, grijeh nije stvarnost koja truje samo pojedinca koji ga čini, nego se podmuklo širi trujući sve oko sebe i praveći od grijeha pojedinca onaj poznati grijeh struktura koji, u svojim raznim oblicima, nagriza čitav svijet. Takvi društveni grijesi vidljivi su osobito onda kada majka priroda pusti svoj gnjev i pritom prokaže ljudsku pokvarenu ruku koja je, zbog moći i profita, mnogima uskratila mogućnost života u stanovima dostojnima čovjeka. I zato, vraćajući se na naglaske Papina pontifikata, možemo zamijetiti da njegova briga za društvenu pravednost ne proizlazi iz površnog politikanstva, nego iz milosrdne Božje prisutnosti u njegovom srcu. To je ujedno i poziv svakome pojedincu na obraćenje, dozivajući Božji milosrdni zahvat u vlastito srce s ciljem preobrazbe društva.
Spomenuti Psalam 51. jedan je od najpoznatijih iz istoimene zbirke. Molitelji Časoslova susreću se s njime svakoga petka i on nam zasigurno može biti od pomoći u korizmenoj pripravi za Uskrs. Izašao je iz raskajana srca kralja Davida nakon što je prokazan u teškom grijehu preljuba i sudjelovanja u ubojstvu nevinoga čovjeka. Na jednome mjestu psalmist kaže: «Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom.» (Ps 51,6) I dok bi netko rekao da Davidov grijeh nema nikakve veze s Bogom, nego s onima kojima je učinio zlo, on je u bijedi svoga grješnoga stanja shvatio da njegov prijestup prema bližnjemu ima najviše i prije svega veze s Bogom, Stvoriteljem svega stvorenoga. Kralj David nam tako pokazuje da još uvijek vrijedi ona: «Više Boga, više i brige za bližnjega.» Nadalje, u istom retku stoji rečenica: «Pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.» Zanimljivo, ovaj redak se prevodi i ovako: «bez prijekora kada te sudili budu.» David ovdje priznaje da nije Bog bio sudac nad njim nego je on odlučio presuditi Bogu tako što ga je ponizio ponižavajući svoje bližnje. No, poniženi Bog u svome milosrđu postao je sudac ovom velikom kralju i do te mjere dotaknuo njegovo srce koje je bilo spremno prihvatiti milosrđe Božje, kao što je poniženi Krist na križu po svome milosrđu sudac svima nama i u svojoj presudi izrekao spasenje grešnomu čovjeku. U ovom duhu mogli bismo onu prethodnu izreku preinačiti: «Više ispravne slike o Bogu, i više brige za sve stvoreno.»
Bilo bi lijepo susresti se s ovim psalmom, osobito u pripravi za Uskrs. Nemoguće ga je čitavoga kvalitetno komentirati u jednom uvodniku. Umjesto toga, na kraju ovog poticaja, saberimo se na kratku molitvu nadahnutu ovim predivnim psalmom: Bože, učini mi milost, daj mi ono što mi nedostaje, pruži mi svoju nježnu ruku i izvuci me iz gliba moga buntovništva. U svojoj oholosti često pomislim da mogu živjeti bez tebe. Priznajem da sam pogriješio. Zbog svojih odluka počeo sam se gubiti, lutati i promašivati cilj svoga života, vrijeđajući pritom i bližnje. Shvatio sam da sam time povrijedio tebe. U njihovoj boli i povrijeđenosti vidio sam tvoju bol. Sudeći drugima, sudio sam tebi. Povrijedio sam ljubav. Zato te sada molim, po svojoj ljubavi i strasti koju imaš za mene, budi mi milosrdan. Ti, koji si bio prezren i odbačen, ne odbacuj me. Ti, koji si uvijek vjeran u svome milosrđu, pročisti moju sliku o tebi. Čisto mi srce stvori i obnovi me u svome Duhu, jer to svojim snagama ne mogu. I daj da sada s tobom, i uvijek s tobom, izađem iz sebe i naviještam svima o tvojoj nježnosti, dobroti, vjernosti, ljubavi i milosrđu, otkrivajući tvoje lice i trag u svemu stvorenju, osobito u onom ranjenom i odbačenom. Amen.
U tom duhu, drage čitateljice i čitatelji, svima vam želim plodonosnu pripravu za najveće tajne naše vjere, kako bi, potmognuti Božjom ljubavlju, mogli donositi uskrsloga Krista u svijet mijenjajući sebe. Sretan vam Uskrs!
fra Antonio Šakota,
nacionalni koordinator HKM u Švicarskoj
