JASLICE PRIMJERENE BETLEHEMSKOM
DJETETU – LJUDSKOM SU OKU NEVIDLJIVE


Jaslice su, već stoljećima, neodvojiv tvarni božićni ukras kršćanskih molitvenih i životnih (obiteljskih i radnih) prostora. Nema dvojbe da će iskreni poklonici Betlehemskog djeteta, unatoč svim nedaćama i pandemijskom sivilu koje zadnjih mjeseci, sve sustavnije i snažnije, steže svijet u svom neugodnom zagrljaju, i ove godine, vjerni svom svjetonazoru, obiteljskom odgoju i tradicijskim vrijednostima, uložiti puno truda, stvaralačke osebujnosti i materijalnih sredstava u ostvarenje tvarnih i vidljivih uprizorenja, nadahnutih tajnom povijesne Betlehemske noći – u izgradnju božićnih jaslica. Ova prekrasna kršćanska tradicija, koju imamo, uz neke ranije pokušaje, zahvaliti ponajprije svetom Franji Asiškom, koji je na misi bdijenja u božićnoj noći 1223. godine (u blizini talijanskog mjesta Grecco) uprizorio prve žive jaslice. Ovu jedinstvenu ideju Asiškoga Trubadura, nadahnutu nepatvorenom ljubavlju prema Bogu u liku djeteta, Crkva i svijet prihvatili su s velikim oduševljenjem. Vidljivi plodovi toga neskrivenoga oduševljenja, brojna su ostvarenja diljem svijeta, neosporive duhovne i umjetničke vrijednosti.

Darivanje - neodvojiva sastavnica božićnoga običajnog niza
Darivanje je, bez ikakve dvojbe, uz čitav niz lijepih i veoma sadržajnih božićnih običaja, jedan od najsjajnijih kamenčića u tom osebujnom slavljeničkom mozaiku. No, životna i povijesna iskustva nas uče da darovi ne postignu uvijek željeni cilj, da se katkada prometnu u svoju (sadržajnu i namjensku!) suprotnost. To se, gotovo redovito, događa kada je dar samo potvrda određenih društvenih standarda, dio neke tradicijske ili uljudbene prakse, kada se, tijekom pripreme i njegova odabira, uopće nije vodilo računa o željama i mogućim sklonostima osobe koju svojim darom kanimo razveseliti. Mudri ljudi će se stoga ozbiljno potruditi, kako bi izbjegli takve, u pravilu veoma neugodne, situacije. Istovjetna pravila, uz sve nužne ograde, vrijede i za darove kojima kanimo obradovati središnju osobu naših božićnih očekivanja i radosti – Bogočovjeka u dječjemu obličju, rođena u Betlehemskoj štalici. I on će jamačno, poput svakog drugog slavljenika, očekivati i s ljubavlju primati prigodne rođendanske darove u nadi da ga, svojim izborom i pristupom, nećemo razočarati.

Radost, podijeljena s drugima, jamstvo je potpunije sreće
Isus je, duboko svjestan čovjekove sklonosti zaustaviti se na površini, zadovoljiti se tvarnim ostvarenjima vlastitoga uma i ruku s jedne, te želeći potaknuti svoje na odvažnost iskoraka prema novim obzorjima s odsjajem vječnosti s druge strane, odlučio otkriti nam tajnu kako i u našemu domu i duši pripremiti ležaj i uzglavlje na kojemu bi, u božićnoj noći, rado naslonio glavu i nakratko predahnuo. Zaodjenuo ju je u jednostavan izričaj, koji je zapravo samo novi sažetak dviju temeljnih zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Poručio nam je: «Zaista kažem vam, što god (ne)učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni (ne)učiniste!» Riječ je, dakako, o temeljnom Božjemu načelu prema kojemu će pravednici na kraju vremena, jer su za zemaljskoga života imali otvoreno uho i srce za potrebe malenih i siromašnih, biti pridruženi izabranima, dok će zli i samoživi škrtci, koji bijahu slijepi i gluhi za vapaje braće u nevolji, biti upućeni u mjesto muka. (Mt 25, 31-46)

Ustrajati u dobru i ne ugroziti vječno
Neugodna je i žalosna činjenica koju katkada, u potrazi za ohrabrenjem i utjehom, znamo podijeliti sa znancima i prijateljima, da od osoba i obitelji koje uredno pomažemo (neke možda i desetljećima!), umjesto uljuđene i jednostavne ljudske zahvalnosti, nerijetko primamo najrazličitije, prikrivene ili otvorene, oblike nezahvalnosti. Riječ je o ponašanjima koja u nama mogu probuditi - ljudski gledano sasvim opravdane – odluke, koje ne isključuju posvemašnji prekid svake komunikacije i daljnje pomoći takvim pojedincima i obiteljima. Osoba s čvrsto izgrađenim značajem, međutim, neće se dati povući na tu razinu i dopustiti da ju netko, s očitim pomanjkanjem u odgoju i s tko zna kakvim drugim nečasnim razlozima i nakanama, liši plodova njezinih plemenitih nastojanja, zapisanih u dlanu Svevišnjega. I poglavito u ovo sveto, predbožićno vrijeme, imajući na umu neprijepornu istinu da su samo iznimni značajevi, unatoč ljudskoj nezahvalnosti, kadri ustrajati u dobru. S druge, pak, strane, ohrabrujuća je spoznaja da u svijetu još uvijek ima ljudi, koji redovito i rado potpomažu dobrotvorne udruge i projekte. No, problem je u činjenici da među njima nije prevelik broj onih koji to čine čista srca - iz nepatvorenoga čovjekoljublja i istinskoga bogoljublja, ne očekujući nikakvo uzdarje ni protuusluge. Većina to, nažalost, čini s unaprijed određenim ciljevima i uglavnom uz dobro osmišljenu promidžbenu buku. I na taj način, svjesno ili nesvjesno, obezvrjeđuju svoje, u biti plemenite, odluke i čine - u Božjim i ljudskim očima. Nije isključeno da smo i sami koji put bili žrtvom te, u ljudskoj naravi duboko ukorijenjene, potrebe, olako se odričući nečega što u Božjim očima ima trajnu vrijednost, u zamjenu za prolazno i nepostojano – ljudsku pohvalu i prigodni pljesak. Riječ je o farizejskoj praksi koju je Gospodin istinski prezirao, potičući svoje da ljubav i djela milosrđa koja čine potrebnima, čine u takvoj tajnosti da im ni ljevica ne zna što čini desnica.

Vama i vašim obiteljima, cijenjene čitateljice i čitatelji, želim sretan i blagoslovljen Božić
i ostvarenje svih vaših plemenitih planova u nadolazećoj 2021. godini!

Vaš fra Mićo Pinjuh, glavni urednik