Zdravlje uvjet sreće?
Jedna od najčešćih uzrečica koju su ljudi gotovo svih generacija izgovarali glasi: «Zdravlje je najvažnije!» Ili «Ne daj, Bože, bolesti, sve drugo će se stići».
Ove uzrečice nam govore koliko mi ljudi cijenimo zdravlje i koliko nam je do njega stalo. Uistinu naša svakodnevica nam govori da je čovjek spreman sve poduzeti i zadnji novčić potrošiti da bi sačuvao zdravlje ili još češće da bi ga, ako se naruši, ponovo povratio. Ovo je posebno aktualno zadnju godinu i pol od kada je tjelesno zdravlje ugroženo koronavirusom, a psihičko i duševno brojnim epidemijološkim mjerama, zabranama, izolacijama i cijelom sadašnjom situacijom.
Gotovo je nemoguće danas s nekim razgovarati ni deset minuta, a da na red ne dođe tema korona. Mnogi su i u Crkvi u posljednje vrijeme postali pravi epidemiolozi, pa i teolozi koji znaju što je pravo, a što nije i koji u svoje mišljenje i druge srčano uvjeravaju. No, bez obzira što mislili o sadašnjoj situaciji jedno je sigurno: kad obolimo od ove ili bilo koje druge bolesti potražit ćemo liječnika. I kad on napravi dijagnozu naše bolesti, onda nam propisuje terapiju. Kaže nam koje lijekove uzimati, ali i ono što je dugoročno važno: kako se ubuduće postavljati, kako živjeti, na što posebno paziti, čega se klonuti… Nerijetko terapije znaju biti teške, naporne, bolne i iscrpljujuće. Pa svejedno rijetko ćete sresti one koji pitaju hoće li oni to izdržati. Redovito pitaju hoće li terapija pomoći.
Mi ljudi današnje generacije vrlo često između tjelesnog zdravlja i sreće stavljamo znak jednakosti. Biti zdrav automatski znači biti sretan. A u stvarnosti baš i nije tako. Bezbroj je naime zdravih, a nesretnih. A ima i bolesnih, a sretnih. Biti zdrav u pravom smislu riječi ili biti sretan znači samo jedno: biti s Bogom. Ne može čovjek biti zdrav ako je dopustio da ga grijeh nagriza, jer je grijeh najopasniji virus. On prvo uništava čovjekovu dušu, njegovu vjeru, njegovu volju, čini ga beznadnim, ojađenim, mrzovoljnim, nesretnim, a onda nagriza i uništava i njegovo tijelo.
Što nam je zato činiti? Koju terapiju primijeniti? Koji je to lijek ili cjepivo koji će nas učiniti zdravima i sretnima? Pomislit ćemo vjerujem da ne postoji lijek koji je djelotvoran protiv svih bolesti, jer znamo da psihički bolesnici uzimaju jednu vrstu lijekova, tjelesni sasvim drugu. A opet plućnim bolesnicima ne odgovaraju lijekovi od srčanih bolesnika. Za svako dakle oboljenje trebamo poseban lijek.
Pa ipak postoji jedan univerzalni lijek. Na sreću nije neugodan kod konzumiranja. Nije potreban recept da bismo ga dobili, a nije ni skup. Taj lijek zove se naš DA Bogu. U evanđelju čitamo kako se anđeo javlja u snu Josipu i kaže: «Ne boj se uzeti Mariju za svoju ženu!» Iako je sve govorilo protiv toga, jer trudna je prije nego se udala za njega, a po židovskom zakonu i običajima takvu treba napustiti. Nimalo lako, zapravo jako nezgodno, ali Josip Bogu vjeruje i izriče svoj DA. Prije njega to je učinila i Marija. Kad joj anđeo navješćuje da će na neobičan način, silom Duha Svetoga začeti sina, iako zbunjena, jer ljudskom pameću to nije mogla dokučiti, Marija ipak vjerom prihvaća i kaže: «Neka mi bude po tvojoj riječi!»
Srcem i vjerom izgovoreni DA Bogu nije uklonio sve njihove poteškoće, ali je dao snagu za životnu svakodnevicu i učinio ih sretnima, štoviše svetima. I naš konačni cilj nije biti zdravi, nego biti sretni i sveti. Posežimo zato i mi redovito za tim lijekom. Recimo iznova svoj DA Bogu, molitvi, svetoj misi, radu, poštenju... Recimo i svoj DA bližnjemu. Dao Bog da zagovorom Marije - «zdravlja bolesnih» ovaj svijet ozdravi od korone i drugih bolesti tijela, ali prije toga da ozdravi od svake bolesti duha i duše.
Fra Branko Radoš,
nacionalni koordinator HKM u Švicarskoj
