Samo nas Isusovo srce može spasiti
Poštovane čitateljice i čitatelji našega Movisa!
Iako živimo u vremenu izloženosti mnoštvu informacija prema kojima nerijetko postanemo ravnodušni, čini se da smo informacije o bolesti pape Franje primili s ozbiljnošću koja kršćanima dolikuje te se svakodnevno u svojim molitvama spomenemo i našega Pape da ga dobri Bog okrijepi u njegovoj bolesti i proslavi se u njegovom životu. No, postoje i informacije o njemu koje vjerojatno nismo opazili (kao ovu). Naime, 24. listopada prošle godine papa Franjo je objavio svoju četvrtu encikliku koja nosi naslov: «Dilexit nos (uzljubi nas) – o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista» (u iščekivanju smo prijevoda i na hrvatski jezik). S obzirom na njegovo trenutno zdravstveno stanje i dob, moglo bi se kazati da nam je upravo ovu encikliku o Isusovom srcu ostavio kao svojevrsnu sintezu ili uspomenu na svoj pontifikat, a mi smo je pozvani čuvati i u (ne)prilikama našega vremena truditi se iščitavati joj važnost. Sami će Papa kazati da smo pozvani obnoviti svijest o važnosti srca u našem životu, jer njime označavamo prije svega Kristovu ljubav za nas.
Ono što, prema Papinim riječima, ovaj dokument želi izreći jest da, «okrijepljeni Kristovom ljubavlju postajemo sposobni živjeti bratstvo, prihvaćajući dostojanstvo svake ljudske osobe i zajedno se brinući i o našem zajedničkom domu. Danas se sve kupuje i prodaje, te se čini da sami smisao dostojanstva ovisi o moći novca. Prisiljeni smo samo nagomilavati, trošiti i tako postati rastrgani, zarobljeni sustavom koji nas degradira, ne dopuštajući nam gledati onkraj naših trenutnih potreba. Kristova ljubav je izvan ovog perverznog vrtloga i samo nas ona može osloboditi ove groznice u kojoj nema mjesta besplatnoj ljubavi. On je u stanju dati srce ovoj zemlji i obnoviti ljubav ondje gdje mislimo da je sposobnost za ljubav zauvijek umrla. Ono je potrebno i Crkvi, ne da bi ljubav Kristovu zamijenila s propadajućim strukturama, opsesijama drugih vremena, klanjanjem vlastitom mentalitetu, fanatizmima svake vrste koji uzimaju mjesto besplatnoj Božjoj ljubavi koja oslobađa, oživljava, daruje radost srca i hrani naše zajednice. Iz rane Kristovog probodenog boka nastavlja teći ona rijeka koja nikad ne presušuje i ne prolazi, nego se uvijek iznova daje onomu koji želi ljubiti. Samo je njegova ljubav kadra stvoriti novo čovječanstvo. Molim Gospodina Isusa da iz njegovog svetog srca poteku rijeke žive vode kako bi zaliječile rane koje nas bole, osnažile našu sposobnost za ljubav i služenje, povele nas na zajednički hod prema jednom pravednom, solidarnom i bratskom svijetu» (br. 218-220. Prijevod: fra Antonio Šakota).
Pojam je srca, nažalost, tijekom povijesti izgubio svoju važnost u svijetu koji je nerijetko davao prednost principima razuma, slobode, ili volje, sve do našega, tehnokratskoga doba obilježenog snažnom pojavom umjetne inteligencije koja pred cijeli svijet postavlja nove, nikad dosad zabilježene izazove. I to je jedan od razloga za ozbiljno razmišljanje o povratku ka srcu, onom najljepšem i najintimnijem u svakome čovjeku. Stoga Papa i piše sljedeće: «U ovom fluidnom svijetu nužno je ponovno govoriti o srcu; zagledati se onamo gdje svaka osoba nalazi svoju sintezu, izvor i korijen svih njegovih snaga, uvjerenja, strasti, izbora. No, živimo u društvu konzumerista kojima su ovladali ritmovi i buka tehnologije, bez mnogo strpljivosti za procese koje zahtijeva čovjekova nutrina. Suvremeni čovjek tako ostaje lišen nutarnjeg principa koji daje jedinstvo i sklad njegovom biću i djelovanju» (br. 9).
Nakon mnoštva stranica posvećenih biblijskim tekstovima i spisima svetaca koji tematiziraju besplatnu Božju ljubav što izvire iz njegovog srca i daruje se bezuvjetno svakom čovjeku, papa nas u ovoj enciklici poziva biti misionarima Božje besplatne ljubavi i prijateljstva u svijetu kojega smo istom tom ljubavlju pozvani zaraziti, bez da ga povrijedimo prozelitističkim uvjeravanjima. Tako Papa piše: «Da bi tvoje prijateljstvo s Isusom sazrelo, potrebno je dopustiti mu da te pošalje izvršiti određenu misiju u ovom svijetu, s pouzdanjem, velikodušno, u slobodi, bez straha. Zatvaranje u svoju komotnost neće ti dati sigurnost jer strahovi, tuge i brige uvijek će se javljati. Tko ne izvrši svoju misiju na ovom svijetu ne može biti sretan, bit će frustriran. Stoga je bolje dopustiti mu da te pošalje i povede onamo gdje on želi. Ne zaboravi da je on s tobom. Neće te gurnuti u bezdan i ostaviti te samog sa svojim snagama. On te vodi i prati. Na neki način moraš biti misionar, kao što su bili apostoli i prvi učenici, koji su pošli naviještati ljubav Božju, da je Krist živ i da vrijedi upoznati ga. Isus to zaslužuje. Bit će s tobom i davat će ti snagu, te ćeš živjeti jedno dragocjeno iskustvo koje će ti donijeti puno dobroga. Nije važno hoćeš li vidjeti rezultate. To pusti Gospodinu koji djeluje u tajni srdaca, a ti ne zaboravi živjeti radost u traženju načina kako prenijeti Kristovu ljubav drugima» (br.215-216).
Na kraju, od srca se nadam da će nas praćenje Papinoga zdravlja potaknuti i za posezanjem za njegovim učiteljstvom. Možda će nam biti potrebnije u vremenima koja dolaze nego u onima koja su za nama.
U duhu gore navedenog, poštovane čitateljice i čitatelji našega Movisa, svima vam želim da Krist doista bude živ u vašem životu. To znači da je snaga njegovog uskrsnuća u vama postala djelotvorna. Sretan vam Uskrs!
fra Antonio Šakota,
nacionalni koordinator HKM u Švicarskoj
