Krenimo na odmor uz
«Veličanstveno čovještvo»!
Drage čitateljice i čitatelji našega Movisa!
Nedavno je, točnije 15. svibnja, svjetlo dana ugledala prva i dugo iščekivana enciklika našega voljenoga pape Lava XIV. – Magnifica humanitas (Veličanstveno čovještvo). Na nju su se već osvrnuli i naši hrvatski biskupi na svome zasjedanju, pozvavši pritom da se ona proučava na svim crkvenim razinama. Sami naš Papa predstavio ju je kao socijalnu encikliku, a naši biskupi dodali su da se dosad ni u jednom papinskom dokumentu nije na tako temeljit način prikazao Socijalni nauk Crkve. Autor ovih redaka priznaje da je i sam odlučio temeljito ju proučiti u vremenu mira za ljetnoga odmora, da bi kasnije mogao i poučiti. No, samo prelijetanje nad naslovima poglavlja i kratkim zaustavljanjima na pojedinim dionicama enciklike, budi se nada da ćemo, u vremenu obilježenom snažnom prisutnošću umjetne inteligencije i novim oblicima ratovanja, imati alat koji će nam pomoći u ispravnom kršćanskom pozicioniranju u kontekstu novih društvenih izazova.
Sami papa Lav već na početku daje do znanja da umjetna inteligencija sama po sebi nije snaga protivna osobi (usp. br. 4). Također, ona po sebi nije ni rješenje za probleme čovječanstva, kao što po sebi nije niti zlo. Međutim, iako u sebi nije zlo, istovremeno nije ni neutralna, jer ovisi o onome tko ju osmišlja, financira, njome upravlja i koji ju koristi. Stoga prvi izbor nije «da» ili «ne» tehnologiji, nego u tome želimo li stvoriti «babilonsku kulu» ili «podignuti Jeruzalem» (usp. br. 9). Naime, Papa pred nas stavlja dvije biblijske slike u suprotnosti jedna drugoj. S jedne strane stoji priča o izgradnji babilonske kule, kada su ljudi odlučili «napraviti sebi ime» gradivši kulu do samoga neba (usp. Post 11,1-9). S druge, pak, strane stoji priča jednog Židova u službi perzijskog kralja Artakserksa, Nehemije (usp. Neh 1-2), koji prima vijest o ruševinama jeruzalemskim. Prije nego što će početi djelovati moli, posti i zagovara za narod. Potom dolazi na samo mjesto i u tišini promatra razrušena mjesta. Ne nameće odozgor, nego poziva obitelji i svakoj povjerava dio zida koji imaju podignuti (usp. br. 8).
Doista nas raduje što ćemo se, čitajući Papinu encikliku, ponovno moći prisjetiti temelja Socijalnoga nauka Crkve: o ljudskoj osobi kao slici Trojedinoga Boga, o jednakom dostojanstvu svih ljudi i vrijednosti ljudskih prava. Na njih se nadovezuju i načela: općega dobra i opće namjene dobara, solidarnosti, supsidijarnosti i društvene pravednosti. U kontekstu izazova transhumanizma prisjetit ćemo se i vrijednosti istine, rada i slobode, a pritiješnjeni izazovima ratovanja izgradnje civilizacije ljubavi. Vjerujemo da ćemo, osnaženi prisjećanjem i učvršćivanjem u temeljne vrijednosti naše vjere, moći odgovorno izvršiti svoje poslanje u svijetu u kojemu živimo.
Zaključno, ne zaboravimo na čiju smo sliku stvoreni. Zahvalimo Bogu koji nam je, uzevši ljudsku narav u svome Sinu, pokazao u čemu se sastoji ljubav i na koliko nas je dostojanstvo postavio. Naše ograničenosti nisu nedostatak koji trebaju zamijeniti brzina i savršenost umjetnoga stroja nego prostor susreta i izgradnje zajednice. Ne dopustimo da postanemo zarobljenici moći algoritama, da ne bismo sami zarobljavali sebe i druge svojom moći.
Vrijeme odmora koje je pred svima nama zasigurno će nam poslužiti prije svega u zahvali Bogu na prigodnom osobnom ili obiteljskom hodočašću u neko od naših svetišta. Imat ćemo priliku i zastati, sjesti, slušati, razgovarati, pjevati i radovati se našim zajedničkim susretima. Lijepo se razoružajmo i ispunimo izgrađujućim sadržajem, kako bi nakon ferija ponovno krenuli u nove izazove ojačani kršćanskim vrijednostima.
fra Antonio Šakota,
nacionalni koordinator HKM u Švicarskoj
