DA LJUDSKA ZLOĆA NE ZASJENI IZVORNOST I TOPLINU BETLEHEMSKOG SVJETLA


Živimo povijesno razdoblje koje bismo, uvjeren sam, najradije prepustili trajnom zaboravu. To poglavito vrijedi za posljednjih nekoliko godina tijekom kojih su nas, uz globalne ugroze poput COVID-a 19, sve brojnijih i smrtonosnijih ratnih žarišta i brojnih drugih (ne)prirodnih  poremećaja, razorni potres u prosincu 2020. i nemale štete neukrotivih vodenih naleta u našim dvjema domovinama dodatno opteretili. Sva ta događanja su nedvojbeno ostavila  brojne i slojevite posljedice na zdravlje (psihičko i fizičko) i ponašanje naših suvremenika i sunarodnjaka.  Neka od tih događanja su, sukladno svojoj naravi i razini (ne)predvidivih ugroza,  podrazumijevala nužno uvođenje određenih ograničenja i sasvim konkretne životne – profesionalne i društveno-duhovne promjene. Dio tih ograničenja smo, uvjetno rečeno, lakše prihvaćali, dok su nam druga, koliko god su (u konkretnim okolnostima!) bila razumski i profesionalno razložna, teže padala. To posebice vrijedi za brojnija, društvena i vjernička okupljanja. Slutili smo, naime, da će upravo ta ograničenja u ljudima  diljem svijeta koji su, prema Božjemu planu i svom izvornom psihofizičkom ustroju,  snažno upućeni jedni na druge, ostaviti brojne i trajnije posljedice. I ta štetna slutnja se, nažalost, ostvarila, što je lako uočljivo na ponašanju naših suvremenika  u ovom 'novom normalnom' (živo se nadamo!) poslijepandemijskom razdoblju. Ljudi su postali osjetno oprezniji, vidno napetiji i zatvoreniji prema svima - uključujući i najbližu rodbinu i desetljetne prijatelje. Tradicijska okupljanja su svedena na ona najvažnija, dok su susreti u velikim skupinama, s više slobode i opuštenosti, iznimno  rijetka pojava.

Oprez i prosudbeni razbor, odlike su mudrih i odgovornih značajeva
Posljedice gore spomenutih događanja, sudeći prema sve učestalijim napisima dostupnih nam sredstava javnoga priopćavanja, razne društvene i interesne skupine, pokušavaju perfidno i bešćutno iskoristiti. Svjesni, naime,  traumatiziranosti i ranjivosti brojnih skupina svjetske populacije, usta su im puna populističkih floskula o nužnoj solidarnosti sa siromašnijima, sućutne skrbi za ratne stradalnike i izbjeglice, obespravljene pojedince i skupine. Riječ je, dakako, o dokazanoj promidžbenoj retorici, koja je stara koliko i povijest ljudskoga roda. No, kada se malo pozornije zaviri iza te naoko prihvatljive kulise suvremenih 'zaštitnika' ugroženih,  kada se napravi sustavnija analiza njihovih programskih načela i trezvenija prosudba razine odgovornosti njihova javnog i privatnog ponašanja, promidžbeni paravani im se počinju postupno urušavati. Razočaranje zavedenih postaje još veće kada shvate da je sve skupa bilo samo pomno dizajnirano promidžbeno ruho, koje je trebalo poslužiti kako bi se javnosti, na malo 'mekši' način, ponudili sasvim konkretni svjetonazorski i programski sadržaji određenih interesnih skupina i pojedinaca. Scenariji su to kojima, nažalost,  gotovo svakodnevice i na svim društvenim i životnim razinama svjedočimo. Stoga su osobe koje ne nasjedaju olako -  koje svaku ponudu (bez obzira na ponuditelja i njezin promidžbeni dizajn) pozorno analiziraju prije nego ju prihvate ili odbace – pravi Božji blagoslov za svaku ljudsku zajednicu. I posebice u ovo, najrazličitijim izazovima, bremenito vrijeme.

Skladno ravnovjesje - pouzdano je jamstvo dobre (pred) blagdanske pripreme  
Neosporna je činjenica da apsolutna većina kršćana diljem svijeta, sukladno brojnim istraživanjima, upravo Božić smatra najljepšim, najtoplijim i najljudskijim kršćanskim blagdanom. Istinitost te tvrdnje najzornije potkrjepljuje iznimna stvaralačka, sadržajna i organizacijska osebujnost, koja snažno prožima pripremne procese i (pred)blagdanska ozračja pojedinih naroda. Riječ je, naime,  o veoma vrijednim obrednim sadržajima i  tvarnim uprizorenjima, koja svoja izvorna nadahnuća uglavnom crpe iz povijesnih, uljudbenih i tradicijsko-iskustvenih izvora svojih nacionalnih riznica. Upravo ta spoznaja nam pomaže razumjeti, uz brojne sličnosti, i sasvim konkretne obredno-organizacijske i sadržajno-izvedbene različitosti u procesima pripreme za rođendan Bogočovjeka u Betlehemskoj štalici. Dok neki narodi (i pojedinci) više pozornosti posvećuju vanjskim – vidljivim učincima, drugima je puno važnija unutarnja – duhovna sastavnica. Ili, sažetije rečeno, dok se jedni iznimno trude kako bi njihove obiteljske jaslice – ta tvarna i vidljiva  uprizorenja nevidljive i neizrecive tajne Božjega utjelovljenja i silaska među ljude -  što bolje izgledale, dotle oni drugi (tiho i samozatajno!) primjeren ležaj Betlehemskom djetetu nastoje pripremiti u svojim vjerničkim dušama – u svojim kršćanskim domovima. Skladno ravnovjesje između ove dvije stvarnosti bio bi, po mome mišljenu, dobar izbor i pouzdan temelj za dobru božićnu pripravu. I naša djelatna  potpora milijunima naše kršćanske braće diljem svijeta, koji se istinski trude kako ljudska zloća ne bi zasjenila izvornost i toplinu Betlehemskog svjetla.
Svima vama, cijenjene čitateljice i čitatelji, vašim obiteljima i dragim vam osobama, želim sretan i blagoslovljen Božić i ispunjenje svih vaših plemenitih ciljeva u novoj 2023. godini!

Vaš fra Mićo Pinjuh,
glavni urednik MOVIS-a