Svjestan izbor kulture smrti umjesto kulture života - put je u sasvim (ne)izvjesnu budućnost

O postupnom i sve očitijem (iz)umiranju - dragovoljnom odabiru kulture smrti umjesto kulture života! – kršćanskoga Zapada, u čemu Europa snažno prednjači, svakodnevice se – sve češće i otvorenije – govori i piše, jer se sunce više ne da sakriti dlanom.

Najnovije demografske podatke i statističke izračune pojedinih nacionalnih ureda, više je nemoguće skrivati od javnosti izmišljajući razloge kojima bi se ti desetljetni negativni društveni procesi obrazložili i zaustavili. Ni naše dvije domovine, Hrvatska i BiH, nisu nažalost među svijetlim i sretnim europskim i svjetskim iznimkama. Već odavno su izgubile naziv zemalja koje su stoljećima naseljavale svijet, a da sebe nisu raselile. Ta povijesna istina, sažeta u spomenutom sloganu, već odavno je, nažalost, samo davna i spomena vrijedna povijesna činjenica.

Proroci su, čini se, uzalud vikali
Neprijeporna je činjenica, koju bi mnogi najradije zaboravili, da nisu svi bili gluhi i slijepi, da je uvijek bilo skupina i pojedinaca (u Crkvi i izvan nje!) koji su proročkim vapajima - znanstveno i životno utemeljenim podatcima - uzalud pokušavali probuditi uspavane i samodostatne upravljačke strukture i upozoriti ih na konkretnu opasnost, čiji zlokobni obrisi su se već desetljećima veoma jasno nazirali. No, njihovi vapaji se nisu uspijevali probiti kroz (nerijetko ciljano izazivanu buku), stvorenu sinergijom nezasitna sebeljublja, povijesnog neznanja i manjkave sposobnosti prepoznavanja i čitanja znakova vremena. Danas, nakon što su se ta neugodna demografska predviđanja ostvarila, odjedanput su se svi digli na noge kako bi 'bolesnika', koji je pred njihovim očima i dobrim dijelom zbog njihova nečinjenja (nakon duge i iscrpljujuće bolesti!) konačno izdahnuo, nekako vratili u život, zaboravljajući pritom da takvi životni i povijesni obrati pretpostavljaju posvemašnje - dublje i korjenitije - zaokrete.

Izgovori koji to, u biti, i nisu
Kada se govori o ovoj pojavnosti, većina sugovornika je spremna, bez ikakve sustavnije analize, navesti dva temeljna razloga za procese o kojima govorimo: materijalnu nesigurnost i posvemašnje beznađe, uvjetovano sve očitijim nečinjenjem političkih struktura. Nitko trezven, dakako, ako imalo sustavnije prati društvena događanja u domovini i svijetu, ne će zanijekati dio istine koju te tvrdnje neosporno sadržavaju. No, jesu li to doista jedini i temeljni razlozi svjesnog izbora kulture smrti nasuprot kulturi života hrvatskoga naroda s obadvije strane granice, veoma je teško dokazivo. I posebice onima koji su zapamtili daleko teža i beznadnija vremena – u materijalnom i svakom drugom smislu - pa se nisu dali zastrašiti, niti su se zatvarali životu. Nisu dizali ruke na svoju nerođenu djecu nego su ih, sukladno izvornom Božjem planu i očekivanju, smatrali istinskim blagoslovom i
iznimnim Božjim darom.

Grubo iznevjereno Božje povjerenje
Gospodin Bog je tijekom povijesti spasenja - po svom Sinu i izabranim pojedincima - ponavljao brojna čudesa: ozdravljao bolesne, uskrisivao mrtve, iz najrazličitijih duhovnih i tjelesnih opasnosti i nevolja spasavao pojedince, skupine i narode ... Samo jedno čudo nije nikada ponovio, nikada nije ponovio stvarateljski čin kojim je Adama i Evu pozvao u život. Taj sustvarateljski dar povjerio je kruni svoga stvaranja – razumnom čovjeku. No čovjek je, no ljudi su grubo izigrali to Božje povjerenje. Umjesto otvorenosti životu, svjesno su izabrali kulturu smrti o čemu zorno svjedoči i prošlogodišnja službena statistika koja govori o 41 milijunu umorene nerođene djece diljem svijeta.

Umjesto zaglavka
Vrijeme godišnjih odmora, vrijeme je i toliko potrebnoga opuštanja, zdrave razonode, prijateljskih i obiteljskih okupljanja i druženja. Ali i vrijeme ozbiljnih i dubljih razgovora, posvećenih temama za koje tijekom godine (ili godina) nismo imali hrabrosti i nalazili vremena, iako smo za tim možda osjećali istinsku potrebu. Moguće da je jedna od njih i vaš iskren odgovor na pitanje jesam li – jesmo li kao obitelj i bračni par – mogli nešto više učiniti kada je u pitanju naš odgovor na Božju sustvarateljsku ponudu. Bilo bi pogrješno tražiti od drugih (svećenika, biskupa, ispovjednika...) da umjesto vas oblikuju taj odgovor. Oni, dakako, svojim savjetom i iskustvom, mogu pomoći, no Gospodar života želi isključivo vaš, jasan i utemeljen odgovor na pitanje da li bi, uz malo više sebedarja i spremnosti na žrtvu, u vašoj obitelji bilo mjesta za još koju kolijevku, za vašim obiteljskim stolom za još barem jedne blistave oči i nježne ručice – za još jedno živo i razigrano dijete.

Želim vam, cijenjene čitateljice i čitatelji, lijep i sadržajan odmor i sve vas srdačno pozdravljam!

Fra Mićo Pinjuh, glavni urednik