ZDRAVLJE UVJET SREĆE?

Jedna od najčešćih uzrečica koju su ljudi gotovo svih generacija izgovarali glasi: «Zdravlje je najvažnije!» Ili «Ne daj, Bože, bolesti, sve drugo će se stići».
Ove uzrečice nam govore koliko mi ljudi cijenimo zdravlje i koliko nam je do njega stalo. Uistinu naša svakodnevica nam govori da je čovjek spreman sve poduzeti i zadnji novčić potrošiti da bi sačuvao zdravlje ili još češće da bi ga, ako se naruši, ponovo povratio. Ovo je posebno aktualno zadnju godinu i pol od kada je tjelesno zdravlje ugroženo koronavirusom, a psihičko i duševno brojnim epidemijološkim mjerama, zabranama, izolacijama i cijelom sadašnjom situacijom.

Gotovo je nemoguće danas s nekim razgovarati ni deset minuta, a da na red ne dođe tema korona. Mnogi su i u Crkvi u posljednje vrijeme postali pravi epidemiolozi, pa i teolozi koji znaju što je pravo, a što nije i koji u svoje mišljenje i druge srčano uvjeravaju. No, bez obzira što mislili o sadašnjoj situaciji jedno je sigurno: kad obolimo od ove ili bilo koje druge bolesti potražit ćemo liječnika. I kad on napravi dijagnozu naše bolesti, onda nam propisuje terapiju. Kaže nam koje lijekove uzimati, ali i ono što je dugoročno važno: kako se ubuduće postavljati, kako živjeti, na što posebno paziti, čega se klonuti… Nerijetko terapije znaju biti teške, naporne, bolne i iscrpljujuće. Pa svejedno rijetko ćete sresti one koji pitaju hoće li oni to izdržati. Redovito pitaju hoće li terapija pomoći...

Nastavak teksta




MOVIS

Čitati MOVIS znači ozbiljno raditi na svojoj osobnoj, vjerskoj, obrazovnoj i uljudbenoj nadgradnji. Promicati, pak, MOVIS među znancima i prijateljima, znači pomagati im da i sami prošire i obogate svoja osobna, vjernička i spoznajna, obzorja.

MOVIS je službeno Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Trenutna naklada mu je oko 14000 primjeraka. Usput rečeno nijedna hrvatska tiskovina u dijaspori ne tiska se u tolikoj nakladi. Uredno ga šaljemo na sve, nama znane, hrvatske naslove u Švicarskoj, te na brojne značajnije naslove diljem Europe i svijeta. Uredničko vijeće se trudi da službeno Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj  što bolje ispuni svoje temeljne odgojno-obrazovne ciljeve. S tim ciljem smo u naš suradnički krug uključili dojmljiv broj uglednih stručnjaka iz hrvatskog javnog i crkvenog života.

Pročitaj više u aktualnom izdanju ...

MEĐUGORJE – ČETRDESET MILOSNIH GODINA

Govoriti ili pisati o Međugorju znači govoriti o trajnom čudu među nama, na hrvatskom ozemlju. Veli se za sliku Gospe iz Guadalupe da je živa, da reagira, da se ultrazvukom čak čuju i otkucaji srca djeteta pod Marijinim krilom. Stručnjaci kažu da već punih pet stoljeća ta slika, nerukotvorena, gdje je samo Nebo slikalo ružama na tilmi-pregači domorodca Juan Diega, ne prestaje biti magnetom za godišnje i do dvadeset milijuna hodočasnika. Isto bi se moglo i dalo tvrditi i za međugorsko čudo.

Slika i svetište Majke Božje Guadalupske nacionalna je svetinja i ponos Meksika, jer je Marija nakon svojih ukazanja pomirila dva svijeta, stvorila novu naciju, dala Meksiku nacionalni identitet. Zaštitnica je obiju Amerika. Tako je nekako i Međugorje tijekom ovih četrdeset godina postalo magnetom za nebrojene hodočasnike, iz tuzemstva i inozemstva, postalo je – kako neki rekoše - «brand». Tako i Međugorje – globalni fenomen koji je pronio hrvatsko ime i vjeru Hrvata po cijelome svijetu. Ali istodobno i pobožnost prema Mariji te njezinu Sinu Isusu Kristu. U vremenu kada su druga svetišta pusta i prazna, kad nema hodočasnika, kad su zatvorene i sve kupke u Lurdu, u koje su hodočasnici i bolesnici uranjani, ili pak druga velika marijanska svetišta, Međugorje se rasplamsalo, dobilo novi zamašnjak. Kao da ne postoji pandemija COVID-a. Vatikanski Trg svetoga Petra sablasno je pust, nema desetaka tisuća vjernika ni hodočasnika koji su bili nazočni za nedjeljnih Angelusa, a audijencije srijedom održavaju se pod strogim epidemiološkim mjerama u ...

Nastavak teksta

 

Misije

Pedesetih godina prošloga stoljeća fra Lucijan Kordić je stigao iz Rima u Švicarsku na liječenje. Od samog je svog dolaska u Švicarsku skrbio oko hrvatskih izbjeglica.

A kad je pristigao novi veći val Hrvata izbjeglica, bio je i službeno zadužen za brigu o njima. Od 13. rujna 1961. imao je pismena odobrenja iz Rima koja su na znanje primili i švicarski biskupi. Kako se broj Hrvata povećavao pojavljuje se potreba organizacije duhovne skrbi.
Od samih početaka svoga pastoralnoga rada misionari (fratri, člnovi Hercegovačke franjevačke provincije) su imali program: "stići k svima, staviti se u službu svima, ne odreći se ni jedne duše, ni jednoga Hrvata ili Hrvatice koji su im povjereni i nastojati da nitko među njima ne ostane bez svoga znaka raspoznavanja: kao kršćanin, kao katolik Hrvat". Danas u Švicarskoj djeluje 12 Hrvatski katoličkih misija.

Pronađi željenu Misiju ...