ISPRAVNO POSLOŽENA LJESTVICA STVARNIH VRIJEDNOSTI – PREDUVJET JE ŽIVOTNOGA RAVNOVJESJA I SREĆE
Uznikov mudri poučak
Uz pandemiju, koja već više od godinu i pol čitav svijet drži u svom neugodnom zagrljaju, jedna od najčešćih tema naših suvremenika – svih dobnih uzrasta, uljudbeno-obrazovnih razina i svjetonazorskih odrednica – svakako je naglašena (u nekih gotovo isključiva!) briga o njihovu fizičkom izgledu i zdravlju. Ti tematski razgovori su posebno 'popularni' u ovo vrijeme godine kada se, postupno i s velikom nadom, pripremamo na ljetne predahe – višetjedno razdoblje kada će naši mogući propusti i krivo odabrane prehrambene i druge navike biti i drugima puno vidljivije nego inače. Meni nerijetko, dok stjecajem okolnosti moram nazočiti i takvim razgovorima, padne na um iznimno poučna primjedba jednoga starijega gospodina – dugogodišnjeg komunističkog uznika, izrečenu na nekom slavljeničkom skupu.
On je, naime, nakon što je dugo i strpljivo slušao brojne (uglavnom mlađe!) sudionike spomenutog skupa kako, s više ili manje uspjeha, uporno pokušavaju opravdati očit višak kilograma, nakupljenih tijekom nešto duže i oštrije zime, nakon što su mladi sugovornici napravili mali predah, samo tiho dodao kako on u 'tamnici' - gdje su rad i red u prvom planu, hrana lišena pretjeranih masnoća i sladila, a dokolica i odmor svedeni na najnužniju mjeru - nije susretao ljude s takvim problemima. Tom svojom usputnom primjedbom, temeljenom na vlastitom i višegodišnjem iskustvu, zapravo je svojim mladim sugovornicima, na veoma pristojan i pomalo šaljiv način ...
MOVIS
Čitati MOVIS znači ozbiljno raditi na svojoj osobnoj, vjerskoj, obrazovnoj i uljudbenoj nadgradnji. Promicati, pak, MOVIS među znancima i prijateljima, znači pomagati im da i sami prošire i obogate svoja osobna, vjernička i spoznajna, obzorja.
MOVIS je službeno Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Trenutna naklada mu je oko 14000 primjeraka. Usput rečeno nijedna hrvatska tiskovina u dijaspori ne tiska se u tolikoj nakladi. Uredno ga šaljemo na sve, nama znane, hrvatske naslove u Švicarskoj, te na brojne značajnije naslove diljem Europe i svijeta. Uredničko vijeće se trudi da službeno Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj što bolje ispuni svoje temeljne odgojno-obrazovne ciljeve. S tim ciljem smo u naš suradnički krug uključili dojmljiv broj uglednih stručnjaka iz hrvatskog javnog i crkvenog života.
ODGOVOR NEBA NA POTREBE ZEMLJE
U Međugorju sam nazočan od prvih dana međugorskoga fenomena, pa mogu razložno tvrditi kako je ono za gotovo sve svjesne vjernike, koji privremeno ili trajno, borave izvan Domovine mjesto kamo rado navrate, ispovjede se, obave svoje zavjete i napune «akumulatore» prije nego krenu natrag u «novu», živo se nadam privremenu, domovinu. Za njih je Međugorje kultno mjesto koje obvezno pohode. Kad ne bi osjetili snagu milosti i nazočnost Duha, zacijelo ne bi navraćali - iz godine u godinu.
Stoga mi se čini vrijednim i nužnim progovoriti nešto o Međugorju uz četrdesetu obljetnicu ovog, u novijoj crkvenoj povijesti, iznimnog i veoma vrijednog fenomena. Mi stariji svjedoci smo zvjezdanih trenutaka svoga naroda, svoje Crkve, ali i cijeloga svijeta u završnici minuloga stoljeća i tisućljeća. Epohalni događaj – urušavanje komunizma – zacijelo je najveći povijesni događaj cijeloga tisućljeća. Mnogi će reći, značajnija je bila Francuska revolucija. Treba, međutim, imati na umu, da je ona otvoreno i izrijekom nastupila protiv Boga, u ime bezboštva, promicala ateizam i masovno ubijanje, čak izvršila genocid nad jednom francuskom oblasti (Vendee). Ta je revolucija okončana u krvi. Pa sve potonje revolucije, kćerke «majke svih revolucija», bile su uglavnom bezbožne, nastupale su protiv Boga i Crkve...
Misije
Pedesetih godina prošloga stoljeća fra Lucijan Kordić je stigao iz Rima u Švicarsku na liječenje. Od samog je svog dolaska u Švicarsku skrbio oko hrvatskih izbjeglica.
A kad je pristigao novi veći val Hrvata izbjeglica, bio je i službeno zadužen za brigu o njima. Od 13. rujna 1961. imao je pismena odobrenja iz Rima koja su na znanje primili i švicarski biskupi. Kako se broj Hrvata povećavao pojavljuje se potreba organizacije duhovne skrbi.
Od samih početaka svoga pastoralnoga rada misionari (fratri, člnovi Hercegovačke franjevačke provincije) su imali program: "stići k svima, staviti se u službu svima, ne odreći se ni jedne duše, ni jednoga Hrvata ili Hrvatice koji su im povjereni i nastojati da nitko među njima ne ostane bez svoga znaka raspoznavanja: kao kršćanin, kao katolik Hrvat". Danas u Švicarskoj djeluje 12 Hrvatski katoličkih misija.