U nadi protiv svake nade
Liječnici u novije vrijeme često govore o sve većem broju psihički bolesnih ili opterećenih ljudi. Stresne životne situacije - naglašavaju - dodatno potenciraju psihičke bolesti. Na psihičko zdravlje zadnju je godinu u velikoj mjeri utjecala pandemija koronavirusa. U medijima se neprestano naglašava da će ona ostaviti velike posljedice upravo na psihičko zdravlje ljudi diljem svijeta. U našem narodu te će posljedice – kažu - biti još izraženije zbog dvaju potresa koji su baš u godini pandemije zadesili stanovnike Zagreba i Banovine.
I prije ovih najnovijih nevolja osjećalo se svojevrsno nezadovoljstvo i beznađe. Sve se češće moglo čuti: “Čemu se mogu nadati?” “Kako očekivati bolje?” “Kako ostati duhom pozitivan?” Ova najnovija epidemiološka situacija nas je dovela dotle da nam je riječ “negativan” postala draža od riječi “pozitivan”. Beznađe, nezadovoljstvo i depresija kao da su posebno zahvatili mlade ljude ili su nam kod njih te pojave izraženije i uočljivije.
Ključna riječ za opstojnost čovjeka u svako vrijeme bila je nada. Nada je vjera u bolje. Ona je jedna od triju osnovnih kršćanskih kreposti bez kojih je nemoguće živjeti: vjera, ufanje (nada) i ljubav. Nada nije puko iščekivanje promijene na bolje, nego aktivno uključivanje u taj proces. Tek tada nada postaje oživotvorena. Uz vjeru i ljubav, nada je pokretač onog novog i boljeg. Po njoj prepoznajemo vjernika od nevjernika. “Kršćanin je čovjek nade” – kako u svojim nastupima često spominje papa Franjo...
POMOĆ STRADALIMA U POTRESU
Poštovani vjernici,
Dragi čitatelji Movisa,
svjedoci smo strašnih nevolja koje su 2020. godine zadesile naš narod: pandemija koronavirusa, u proljeće potres u Zagrebu, te sada najnoviji strašan potres u Sisačko-moslavačkoj županiji. Velika razaranja, nažalost s ljudskim žrtvama, pretrpjeli su Petrinja, Glina, Sisak i druga mjesta. Ne zaboravimo da su to mjesta koja su i u domovinskom ratu bila jako stradala. Brojni naši sunarodnjaci s tog područja po drugi put počinju ispočetka.
Ekonomska stabilnost i materijalno bogatstvo očito sami po sebi ne jamče sigurnost. Bez obzira koliko čovjek posjedovao ostaje malen i ranjiv, upućen na Boga i druge ljude. Sutra se nešto slično može dogoditi svakome od nas. Solidarnost i bratska ljubav zato nemaju alternative. Ne zaboravimo da je blaženije davati nego primati.
Apeliramo stoga na sve vas i vašu savjest. Živimo u državi koja je u samom svjetskom vrhu po osobnim primanjima. Zasigurno imamo od čega dati, samo je pitanje srca. Vjerujemo pak da imamo i srca i ljubavi i solidarnosti i da ćemo sada kada je našem narodu jako teško ponovo pokazati svoje zajedništvo.
Svoje novčane priloge možete uplatiti preko Movisovog humanitarnog fonda Pomoć domovini. To je zajednički fond naših hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Bankovni podaci su sljedeći:
Kroatenmission in der Schweiz
Matthofring 2
6005 Luzern
IBAN CH97 8000 5000 0525 0008 5
Konto 90-788788-7
Fra Branko Radoš, ofm
nac. koordinator HKM u Švicarskoj
MOVIS
Čitati MOVIS znači ozbiljno raditi na svojoj osobnoj, vjerskoj, obrazovnoj i uljudbenoj nadgradnji. Promicati, pak, MOVIS među znancima i prijateljima, znači pomagati im da i sami prošire i obogate svoja osobna, vjernička i spoznajna, obzorja.
MOVIS je službeno Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Trenutna naklada mu je oko 14000 primjeraka. Usput rečeno nijedna hrvatska tiskovina u dijaspori ne tiska se u tolikoj nakladi. Uredno ga šaljemo na sve, nama znane, hrvatske naslove u Švicarskoj, te na brojne značajnije naslove diljem Europe i svijeta. Uredničko vijeće se trudi da službeno Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj što bolje ispuni svoje temeljne odgojno-obrazovne ciljeve. S tim ciljem smo u naš suradnički krug uključili dojmljiv broj uglednih stručnjaka iz hrvatskog javnog i crkvenog života.
PREKO KORIZMENE KARANTENE DO PROSLAVE USKRSA
U korizmenom smo hodu prema Uskrsu. Trebamo imati na umu da su učenici prepoznali Uskrsloga po ranama na rukama, nogama, boku. To je identifikacijski i razlikovni kriterij za kršćane. Život s križem, život u hodu za Isusom Kristom, Crkva koja se vraća svojoj zadaći, služiti čovjeku.
Najčešća riječ koja se mogla čuti tijekom minule godine, otkako svijetom hara neugodni virus COVID19, nesporno je riječ «izolacija», odn. «karantena». Izvorno se riječ povezuje s 40-dnevnim razdobljem koje netko mora provesti u osami kao preventiva širenju zaraze. U karanteni su nekoć, ali i danas, zbog straha od zaraznih bolesti, morali biti i brodovi u lukama prije nego se dopusti posadi pristajanje uz obalu. Zoran primjer su bili cruiseri koji su prošle godine mjesecima stajali usidreni pred lukama. Mjere karantene provodile su se za epidemija koje su harale svijetom. Naziv četrdeset dana dade se povezati s 40 dana korizme ('karantena' je izvedenica iz latinskog 'quadraginta', odn. «quadragesima», tal. 'quaresima', od čega naša «korizma»), tako da vrijeme korizme ima simboličko značenje, vrijeme povučenosti, «karantene», vrijeme u pustinji, izolaciji, onoga na što Isus misli govoreći o postu i molitvi: Povući se u nutrinu duše i srca, i tu moliti i postiti pred Ocem nebeskim...
Misije
Pedesetih godina prošloga stoljeća fra Lucijan Kordić je stigao iz Rima u Švicarsku na liječenje. Od samog je svog dolaska u Švicarsku skrbio oko hrvatskih izbjeglica.
A kad je pristigao novi veći val Hrvata izbjeglica, bio je i službeno zadužen za brigu o njima. Od 13. rujna 1961. imao je pismena odobrenja iz Rima koja su na znanje primili i švicarski biskupi. Kako se broj Hrvata povećavao pojavljuje se potreba organizacije duhovne skrbi.
Od samih početaka svoga pastoralnoga rada misionari (fratri, člnovi Hercegovačke franjevačke provincije) su imali program: "stići k svima, staviti se u službu svima, ne odreći se ni jedne duše, ni jednoga Hrvata ili Hrvatice koji su im povjereni i nastojati da nitko među njima ne ostane bez svoga znaka raspoznavanja: kao kršćanin, kao katolik Hrvat". Danas u Švicarskoj djeluje 12 Hrvatski katoličkih misija.