Svjestan izbor kulture smrti umjesto kulture života -
put je u sasvim (ne)izvjesnu budućnost
O postupnom i sve očitijem (iz)umiranju - dragovoljnom odabiru kulture smrti umjesto kulture života! – kršćanskoga Zapada, u čemu Europa snažno prednjači, svakodnevice se – sve češće i otvorenije – govori i piše, jer se sunce više ne da sakriti dlanom.
Najnovije demografske podatke i statističke izračune pojedinih nacionalnih ureda, više je nemoguće skrivati od javnosti izmišljajući razloge kojima bi se ti desetljetni negativni društveni procesi obrazložili i zaustavili. Ni naše dvije domovine, Hrvatska i BiH, nisu nažalost među svijetlim i sretnim europskim i svjetskim iznimkama. Već odavno su izgubile naziv zemalja koje su stoljećima naseljavale svijet, a da sebe nisu raselile. Ta povijesna istina, sažeta u spomenutom sloganu, već odavno je, nažalost, samo davna i spomena vrijedna povijesna činjenica.
MOVIS
Čitati MOVIS znači ozbiljno raditi na svojoj osobnoj, vjerskoj, obrazovnoj i uljudbenoj nadgradnji. Promicati, pak, MOVIS među znancima i prijateljima, znači pomagati im da i sami prošire i obogate svoja osobna, vjernička i spoznajna, obzorja.
MOVIS je službeno Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Trenutna naklada mu je oko 14000 primjeraka. Usput rečeno nijedna hrvatska tiskovina u dijaspori ne tiska se u tolikoj nakladi. Uredno ga šaljemo na sve, nama znane, hrvatske naslove u Švicarskoj, te na brojne značajnije naslove diljem Europe i svijeta. Uredničko vijeće se trudi da službeno Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj što bolje ispuni svoje temeljne odgojno-obrazovne ciljeve. S tim ciljem smo u naš suradnički krug uključili dojmljiv broj uglednih stručnjaka iz hrvatskog javnog i crkvenog života.
Vrijeme odmora -
s kim i gdje?
Poučna nam zgoda govori kako je neki čovjek bio nesretan zbog svoje sjene. Htio joj umaknuti, od nje pobjeći. Svaki put kada bi se okrenuo, sjena mu je stvarala u duši i srcu sve veće neraspoloženje. Nikako se nije mogao pomiriti s tim. I dao se u bijeg. Trčao je i bježao od svoje sjene. Sjena mu je trajno bila za petama. Nije mogao učiniti ni koraka bez sjene. U sebi je mislio: «Moram trčati još brže, sve brže». Trčao je dotle dok nije iscrpljen pao mrtav na zemlju. Nije znao izvući po(r)uku: Da je stao u sjenu nekoga velikog stabla, nestalo bi sjene i bio bi miran. Da je sjeo pod veću sjenu, odmorio se, ne bi morao bježati. I mogao je odahnuti. Na tu međutim misao nije došao. Znamo što je u psihologiji čovjekova sjena, napose nakon spoznaja ...
Misije
Pedesetih godina prošloga stoljeća fra Lucijan Kordić je stigao iz Rima u Švicarsku na liječenje. Od samog je svog dolaska u Švicarsku skrbio oko hrvatskih izbjeglica.
A kad je pristigao novi veći val Hrvata izbjeglica, bio je i službeno zadužen za brigu o njima. Od 13. rujna 1961. imao je pismena odobrenja iz Rima koja su na znanje primili i švicarski biskupi. Kako se broj Hrvata povećavao pojavljuje se potreba organizacije duhovne skrbi.
Od samih početaka svoga pastoralnoga rada misionari (fratri, člnovi Hercegovačke franjevačke provincije) su imali program: "stići k svima, staviti se u službu svima, ne odreći se ni jedne duše, ni jednoga Hrvata ili Hrvatice koji su im povjereni i nastojati da nitko među njima ne ostane bez svoga znaka raspoznavanja: kao kršćanin, kao katolik Hrvat". Danas u Švicarskoj djeluje 12 Hrvatski katoličkih misija.